Trener Robert Rubčić tvrdoglavo je forsirao jedan stil, napadačku igru… Ako su ruže – procvjetat će! Dogodilo se to u susretu sa Zagrebom. Bila je to poezija u odnosu na mnoge sumorne predstave ove sezone na riječkoj Kantridi. Puno nadahnutih pojedinaca (čak i u obrani, gdje je Čagalj igrao maestralno!), sjajnih poteza, lijepih akcija, udaraca… Dugo se na Kantridi nije toliko pljeskalo. Rubčić je pogodio igrače i igru! Zagreb je bio nemoćan.
Dok je Josip Škorić u prvih pola sata imao pune ruke posla, vratar Rijeke Ivan Mance imao je privilegirani status – promatrača s mjesta događanja, travnjaka. Zagreb nije u prvom poluvremenu uputio nijedan udarac u okvir gola.
Argentinac Fernandez sjajno je dirigirao riječkim orkestrom. Braća Sharbini imali su obiteljsku zabavu za užitak, jedan drugome su namjestili po jednu prigodu, ali i – promašili. Odnosno, Škorić je obranio. Pet prigoda u pola sata (dvije Ahmad, po jednu Anas Sharbini, Križman i Cerić) kao plod raskošne igre. Zagreb nije mogao izaći iz bunkera.
Ono što nije pošlo za rukom napadačima u prvom poluvremenu, napravio je stoper Tarik Cerić. Nakon još jednog čokoladnog slobodnog udarca Fernandeza, Dabac je loptu propustio, Škorić odbio, a Cerić glavom poslao u mrežu. To nije novost, jer peti je to pogodak Cerića ove sezone.
Zagrepčani su u nastavku uveli Vugrinca, zaigrali ofenzivnije. Ali u 54. minuti bilo je 2-0. Novaković je poslao loptu u kazneni prostor, a Križman najprije pogodio Novakovića, pa odbijenu loptu poslao od prečke u mrežu. (jutarnji.hr)
