Home Kolumne Bradarić: Rijeka doživljava sudbinu Bakra iz 18. stoljeća?

Bradarić: Rijeka doživljava sudbinu Bakra iz 18. stoljeća?

2023
1
Piše: Boris Bradarić

Godine 2014. Rijeka je donijela strategiju razvoja grada do 2020.godine. Krajem 2013. godine napravio sam analizu te strategije https://www.rijekadanas.com/strategija-razvoja-rijeke-nejasna-vizija-netocni-ciljevi-i-pogresne-mjere/, koja se je iz sadašnjeg stanovišta itekako pokazala točnom. Kada izrada strategije postane sama sebi svrhom onda se ne može očekivati niti djelomično ispunjenje zadanih ciljeva. Citiram zaključak analize te strategije razvoja : “Ako uzmemo u obzir nedovoljno točnu analizu stanja, pogrešno koncipiranu i dijelom netočnu SWOT analizu, nejasnu viziju s netočno određenim ciljevima i pogrešno adresiranim mjerama, glavni utisak je da je ova strategija napravljena kako bi se opravdala do sada vođena politika pod SDP-ovim vodstvom. Strategija je proizvod SDP-ovog predizbornog programa i dosadašnjeg načina vođenja Grada i PGŽ koji se pokazao potpuno neuspješnim.
Moram tu biti iskren i spomenuti da su postojali i još uvijek postoje rizici objektivne naravi koji su odigrali veliku ulogu u neuspjehu realizacije ove strategije. Ako su razbijanjem Općine Rijeka svi važni ekonomski resursi pripali malim općinicama u okruženju, onda se sve ovo što sam naveo u zaključku analize te strategije pokazalo itekako točnim. Da se razumijemo, ja nisam stručnjak u izradi strategija razvoja ali imam adekvatno znanje i iskustvo da analiziram postojeće stanje, ciljeve i mjere. Predviđanje rizika koji se pojavljuju prilikom implementacije strategije je možda i moja najača strana jer sam živio i radio u različitim sistemima. Izrada strategije i implementacija je kao igra šaha. Uvijek moraš biti korak ili jedan potez ispred protivnika. Ako nisi, gubiš. Svi danas rade strategije pa ne mogu svi biti pobjednici na regionalnoj ili globalnoj razini.
Od 2010. do 2015. godine ukupan broj stanovnika u Primorsko-goranskoj županiji smanjen je s 303.491 stanovnika 2010. godine na tek 291.654 stanovnika, a Primorsko-goranska županija druga je u Hrvatskoj i po broju iseljenih. Trenutni pad broja stanovnika ne treba se smatrati katastrofom ako smo sačuvali Snagu i Prilike na ovom prostoru. Kao i s restrukturiranjem privrednih subjekata koji zapadnu u objektivne i subjektivne teškoće, vlasnik mora sačuvati najbolje ljude koji će osigurati novi start s novom strategijom djelovanja. Ako se je vlasnik “kockao” s krivim ljudima firma mu je otišla u stečaj. Najveći problem grada Rijeke i PGŽ leži u tome što ne da nismo sačuvali Snage i Prilike nego ih nismo niti imali.
Na prste jedne ruke možemo nabrojiti znanstvenike ili stručnjake koji nešto znače na regionalnoj ili globalnoj razini. Na pamet mi ne pada niti jedan naš proizvod dodatne vrijednosti koji je poznat na regionalnoj ili globalnoj razini. Grad i regija jakih poduzetnika i inovatora zaglavio je u razrušenim muzejima industrijske baštine. Nikako da izađemo iz te sjene slavne prošlosti. Izgledamo kao djeca uspješnih ljudi koji ne mogu dotaknuti veličinu svojih roditelja. Ta arogancija proizašla iz slavne prošlosti polako prelazi u frustraciju i negiranje realnosti, činjenica, znanja itd. i to pod maskom borbe za neki naš vlastiti indentitet, za kojeg još ne znamo što je. Sami protiv svih. To rado volimo isticati, ali previše “usamljeni” iz stanja anksioznosti polako prelazimo u kolektivnu depresiju.
Taj “zamrznuti strah” za vlastitu budućnost ali i budućnost svoje djece vidljiv je na svakom uglu našeg grada. Mi koji se nismo politički osigurali za našu budućnost a nalazimo se na zalasku karijere tražimo izlaznu strategiju za svoju djecu. Mi naprosto ne znamo od čega će Rijeka i okolica živjeti sljedećih 10 do 20 godina. Ne znaju niti oni ali to njih nije niti briga jer vjeruju da će novaca za njih uvijek biti. Doći će neki Filipinci i raditi u ugostiteljstvu ili na baušteli za neku crkavicu i odvajati pol plaće za njihov sistem dugoročnog preživljavanja ljudi ograničenih kapaciteta. Ti njihovi okovi koji su stavljeni na kreativne i poduzetne ljude s veoma niskom razinom potrebne edukacije mladih ljudi, u svim disciplinama, doći će glave ovom gradu i regiji. Human Resource Management kako na gradskoj tako i na županijskoj razini je katastrofalan. On je u službi očuvanja postojećih stečenih pozicija i tu počinje i završava cijela priča oko strategije i izgubljenih 7 godina. Od 2014.godine do 2020.godine ovaj kraj je napustila većina nadarenih mladih ljudi koji su svoju izvrsnost odlučili brusiti na svjetskim elitnim univerzitetima i firmama. Ti human resursi se ne mogu nadoknaditi nikako. Vlastitu Snagu i Prilike smo besplatno poklonili konkurenciji, a u svrhu očuvanja nečijih stranačkih guzica. Kako je rekao moj sin, da nisam otišao iz Rijeke šef bi mi bio onaj najgori iz razreda čiji su roditelji u pravoj stranci. Laku noć Hrvatska, laku noć Rijeko.

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here