Dosta s jednodoznim vrećicama šećera! Vratite nam staru šećernicu koja je bila bolja u svakom pogledu
Prošlo je tek 20 godina otkako su prepravili izgled šanka, a čini se da ih je prošlo mnogo više. Sada smo već navikli na hrpe vrećica šećera u svim bojama. Ali sve do 2004. (točno pred 20 godina) nije bilo jednodoznih vrećica za šećer. Postojale su zdjelice za šećer – sjećate li ih se? Šećer se vadio ili sipanjem odozgo, ili hvatanjem žličicom. Sjećamo se barem dva modela: staklena šećernica s čeličnim čepom i dijagonalno rezanim izljevom te onog s duplim poklopcima, u cijelosti od čelika s rupama za žličice.
Kako je nestala šećernica
Nestale su iz kafića (dok su kod kuće šećernice još uvijek vrlo popularne). Bilo je to iz higijenskih razloga. Zabranjenili su davanje bilo koje vrste šećera osim u prethodno pakiranom obliku. Tada su se pojavile vrećice s jednom dozom, obično u količinama od 6 grama, dostupne i za bijeli i za smeđi šećer (ali i za razne zaslađivače).
Borba Europske unije protiv jednokratne plastike
Već u vrijeme zabrane 2004. bilo je onih koji su se bunili, prije svega zbog troškova, jer su jednodozne vrećice šećera skuplje. Sada Europska unija ponovno mijenja pravila ove prakse. Nema jednodozne plastične ambalaže, ili barem o tome pregovara. To se odnosi na ulje, ocat, umake svih vrsta (kečap, majonezu, BBQ umak i senf), ali i na jednodozne uzorke šampona i regeneratora te na vrećice šećera. Ali zar nisu od papira? Ne sve. Mnoge su iznutra obložene plastičnom folijom, a izvana papirom, kako bi se spriječilo vlaženje šećera. Sve se to radi kako bi se smanjio otpad jednodozne plastike i, čak i ako ne znamo točno kakve će točno biti zakonske konture, dovodi nas do pitanja: zašto se ne možemo vratiti na šećernicu?
Nova šećernica za budućnost s manje otpada (i manje šećera)
Ali što ako se vrate zdjelice za šećer, možda modernije i višekratne, poput posuda za ulje? Je li moguće da ne postoje rješenja – koja bi se možda dizajnirala uz poticaj dizajnera – da se izbjegne brdo vrećica posvuda? Bilo bi puno praktičnije i izbjegli bismo rasipanje toliko papira, toliko plastike i također toliko šećera. Svakog dana bacamo puno šećera u smeće. Poluprazna vrećica mora se baciti, ne može se ponovno koristiti. A potrošači rijetko koriste cijelu. Znate li koliko ljudi otvori vrećicu i potroši samo jedan gram? Neovisno o Europskoj uniji, čini se da treba hitno razmisliti o ovom pitanju i preispitati ovaj rasipnički propis. S novim rješenjima.
