Poraz u Vinkovcima nije nikoga na Kantridi bacio u depresiju, kao što se ni nakon tri uzastopne pobjede uoči prvenstvene stanke »bijeli« nisu dali uvući u »vrtlog« euforije. Kao da su slutili da će ih stići poraz od prosječne momčadi »Cibalije« nakon kojega nastoje zatomiti svaki naglašeniji osjećaj razočaranja. Ono je prisutno, ali u puno manjim količinama nego ranijih sezona. Uostalom, vinkovački posrtaj sam po sebi nije tako tragičan, ali peče način na koji su Riječani matirani u utakmici koju su čvrsto držali u svojim rukama. Činilo se nakon prvoga poluvremena da je samo pitanje vremena kada će bolju igru i prednost u pojedinačnoj kvaliteti pretočiti u pobjedu. Riječani su u nastavku pali na ispitu zrelosti. Krenuli su »grlom u jagode« po vodeći gol, a na kraju su progutali još dva »komada«. Naivno i bespotrebno. Na koncu ni bod ne bi bio tako loš uzmu li se u obzir uvjeti za igru, da je momčad još uvijek u traženju, a riječki strijelci na »ljetnim praznicima«. Iako će trener Mladen Ivančić naglasak staviti na neraspoložene napadače, nedopustivo je da jedna momčad koja želi igrati ozbiljan nogomet dobije dva pogotka nakon početničkih reakcija uže obrane.
Obrana treba bolje
Istina je da su lopte izgubljene na sredini terena i da defenzivni veznjaci nisu bili pravovremeni u bloku, ali iskusna obrana poput riječke mora bolje reagirati kod prvog Mešićevog i drugog Bagarićevog pogotka. Svaka čast vinkovačkim strijelcima, ali nije baš riječ o igračima tako visoke klase da mogu lakoćom osvojiti 30-40 metara prostora, zaobići »bijele« braniče i doći na otvoreni udarac u srcu kaznenog prostora.
– Obrana nije odigrala kako može, treba bolje. Međutim, treba uzeti u obzir da je ova četvorka prvi put igrala zajedno, morali smo i napraviti neke rohade. Bodrušić je silom prilika igrao na desnoj strani. Problem bloka međutim počinje od napadača, Novakovića, Anasa i Ahmada Sharbinija. Mislim da je utakmica u Vinkovcima pokazala jednu drugu stvar. Odigrali smo dobro prvo poluvrijeme, a u nastavku smo pali. Točno se vidjelo da su pali oni igrači koji prije dolaska na Kantridu nisu dugo igrali u svojim klubovima poput Ahmada Sharbinija, Novakovića, Cerića… Ali, to je križ koji moram nositi – objašnjavao je jučer Mladen Ivančić i skrenuo pozornost na temu koja će se još neko vrijeme vrtjeti na Kantridi.
Borba i rad
I teško će treneru »bijelih« u tom razdoblju netko moći bilo što prigovoriti. Momčad »Rijeke« je još uvijek u stvaranju, neki igrači koji bi trebali biti nositelji u potrazi su za natjecateljskom formom. Pitanje je naravno je li ih Ivančić spreman čekati ili će se jednostavno okrenuti nekim drugim rješenjima koja su mu na raspolaganju. Ovo drugo je brža i bezbolnija metoda, međutim, Ivančić izgleda nije sklon pronalasku nekih novih kadrovskih riješenja kroz promjene sastava ili sustava. Barem kada je riječ o gostovanjima.
– Moglo bi se puno toga promijeniti, ali mi smo golove dobili nakon individualnih pogreška. Stvorili smo puno dobrih šansi, nismo ih iskoristili i na kraju smo kažnjeni . Propustili smo previše šansi u ovih sedam kola. Ništa, idemo dalje, čeka nas kao i do sada teška borba za bodove i puno, puno rada. Tako je to kada je ekipa u stvaranju. Govorio sam i kada smo pobjeđivali da će biti oscilacija s čime se moramo nositi nakon svega što se događalo prošlo ljeto – poručio je trener »bijelih«. (novi list)
