Sudeći po dijametralno suprotnim procjenama rezultata izbora za gradonačelnika/gradonačelnicu Rijeke, jedna od agencija za istraživanje javnog mnijenja ozbiljno će dovesti u pitanje svoju vjerodostojnost. Nemoguće je, naime, da u razmaku od samo nekoliko dana, pa čak i uz navedenu moguću pogrešku od 4 posto, Promocija plus kao favorita predstavi Sandru Krpan s 25 posto podrške a Ipsos s istim postotkom na prvo mjesto stavi Ivu Rinčić. I da po jednoj anketi Marko Filipović jest a po drugoj nije izgledni kandidat za drugi krug.
Netko je tu gadno zabrljao. A tko, saznat ćemo za dva dana (iako će agencija koja je pogriješila već naći neko opravdanje ma koliko se ono moguće kosilo sa zdravim razumom). Ono, međutim što već sada znamo jest da završava, na kraju ipak mlaka, kampanja s bezbrojnim obećanjima svih vrsta i otrcanim sloganima koji više podsjećaju na početke višestranačja, ili čak parole koje su se uzvikivale nakon završetka Drugog svjetskog rata, nego na svježe i suvremeno oblikovane političke poruke pred kojima biste se ili zamislili ili nasmijali sa simpatijama prema pročitanom.
Vukorepa se pridružio Mandić i Zeliču
Ipak, proteklih petnaest dana razriješilo je dileme oko užeg izbora za novog/novu gradonačelnika/gradonačelnicu. Denis Vukorepa definitivno je otpao i pridružio se Nebojši Zeliču i Petri Mandić, čije su kampanje zapravo bile ulaganje u što bolji rezultat lista koje predvode, za razliku od Marka Filipovića koji se učvrstio kao protukandidat Krpan i Rinčić. Drugim riječima, uoči izbornog dana je jasno da su tri ozbiljna kandidata za stolicu riječkog gradonačelnika, svaki s drukčijom osobnošću.
Sandra Krpan knjiški je odradila kampanju bez suvišnih emocija. Nije tip političara koji će birače ostaviti bez riječi, ali je jedina od kandidata/kandidatkinja obišla riječke kvartove i predstavila se na skupovima u mjesnim odborima, u javnim nastupima bila je decentna i fokusirana na svoj program, pazeći pritom na kratkoću i jasnoću onog što govori te ne nasjedajući na provokacije svojih suparnika. Igrala je na kartu pouzdanosti i sigurnosti.
To bi joj trebalo biti dovoljno za drugi krug, ali bi onda prije odlučnog boja morala zabraniti predsjedniku stranke Siniši Hajdrašu Dončiću da joj i nadalje „pomaže” napadajući – Filipovića. Vjerojatni je razlog Dončićevog vezivanja Filipovića uz HDZ tobožnja homogenizacija vlastitog biračkog tijela nesklonog HDZ-u, no to je promašena strategija. Jer, Filipović je imao svoj motiv ulaska u gradonačelničku utrku, a to sigurno nije bio „komplot” s HDZ-om. Prije će biti da taj motiv treba tražiti u samom SDP-u, a onda se o tome u kampanji šuti a ne trubi na sva zvona.
Filipović otežao posao Rinčić
Iva Rinčić je definitivno bila najbolja u nekoliko sučeljavanja koje su organizirale različite televizije. Moguće da bi joj bilo lakše da u utrku nije ušao Marko Filipović, jer će uzeti doduše ne preveliki dio protestnih glasova onih koji su protiv SDP-a, ali s druge strane kod dijela birača, i to većeg, Filipovićeva kandidatura bi joj mogla pomoći upravo zbog njegove SDP-ovske prošlosti. Koncentrirajući se, naime, stalno na igru podbadanja Filipovića i Krpan, kao donedavno rukovodećeg dvojca riječke vlasti a sadašnjih suparnika, a zanemarujući sve ostale kandidate koji ne mogu ni za što biti krivi jer nisu niti bili na vlasti, Rinčić je slala jasnu poruku da je Rijeci potrebna politička promjena. I da je ona ta koja to može pokrenuti. Koliko će biračko tijelo to shvatiti ozbiljno, koliko je doista bila uvjerljiva, tek ćemo vidjeti, ali je svakako na domak drugog kruga.
Marku Filipoviću je očito netko iz izbornog stožera predložio da pred sam kraj kampanje ne napadne svoju glavnu konkurenticu Sandru Krpan nego – Ivu Rinčić. Ne, dakle, napasti osobu zbog koje je ostao bez nove stranačke nominacije za gradonačelnika i ne stranku kojoj je do jučer pripadao, nego bez ikakvih argumenata suparnicu koja je bila u opoziciji dok je on bio na vlasti, te ljude okupljene u njenom timu. I to, kažu dobro informirani, kada mu je propao plan da u riječke medije plasira tekst koji bi navodno ocrnio Rinčić da ne mora on sam o tome govoriti.
Amateri u Filipovićevom izbornom stožeru
Amateri u Filipovićevom izbornom stožeru, kao i on sam, izgleda da više ne znaju kud udaraju. Počeli su dobro. Najavljujući stadion na Kantridi kao ključni projekt (odajući doduše tako i tko moguće stoji iza Filipovićeve kandidature) i pobravši simpatije dijela birača, fokusirali su se na Krpan, jedinu pravu metu za Filipovića u ozbiljno vođenoj kampanji.
Ali, čim su im porasla krila i kad su shvatili da će se s Rinčić boriti za ulazak u drugi krug, umjesto nastavka početne strategije odlučuju u finalu udariti po Rinčić. A to bi mu svakako moglo naštetiti, jer će dio birača koji su mu na početku kampanje načelno bili skloni pomisliti da je ipak riječ o neozbiljnom kandidatu nepostojanih uvjerenja koji govori što mu padne napamet.
Karte su na stolu. U nedjelju oko 21 sat bit ćemo pametniji. U međuvremenu, Riječani bi u naredna dva dana trebali dobro promisliti što im je činiti. Pustiti emocije na stranu i, na temelju onoga što su čuli i vidjeli, valorizirajući i prošlost i sadašnjost, racionalno odlučiti za onog kandidata ili izbornu listu koji Rijeci, a prije svega njenim građankama i građanima, mogu donijeti boljitak.
VEZANI ČLANAK: Bitka za Rijeka
VEZANI ČLANAK: I dalje se sve vrti oko SDP-a
VEZANI ČLANAK: Zatišje pred buru (u čaši vode?)
VEZANI ČLANAK: ‘Izborni kompas’: Neven Šantić piše za Rijeka Danas
