Neki dan sam slučajno saznao da u Puli postoji trg kralja Tomislava. Kralj Tomislav, koji s Istrom nema nikakve veze, i o čijem se kraljevanju i kraljevstvu, budimo obzirni, zna vrlo malo, da ne kažemo ništa. Pretpostavlja se da je kraljevstvo naslijedio od brata, a najpouzdaniji indicija da je bio kralj je u pismu Pape koji ga naziva kraljem. Očito nedovoljno za ozbiljnu historiografiju. O kralju Tomislavu se inače puno priča i u Hrvatskoj se javno smatra da je njegovo postojanje neupitno. No, ne zna se ništa o njegovom kraljevanju odnosno djelovanju.
Priča o istom poprima formu neke Ideologije pa se to ime vrlo često koristi. Ime se čak feminizira tako da imamo pored Tomislav i Tomislava. HR historiografija tradicionalno ga smatra prvim hrvatskim kraljem. Jasno, ostajem zbunjen. Mitologija se ovdje ne razlikuje od nauke, a historiografija bi trebala ipak biti bliže nauci. O Hrvatskim kraljevima se zna općenito malo ili ništa te postoje jake sumnje o postojanju nekih kraljeva i kraljevstva.
Lijepo je prenositi tuđu, ne istarsku povijest. Žalosno je pak da se o svojoj povijesti i o “tradiciji i uzancama” ništa ne zna i jasno ništa ne prenosi. Zbilja, što Istriani znaju o velikim ljudima koji su djelovali na ovom prostoru? Mislim da je navađati osobe koji su djelovale na ovom prostoru svrsishodnije nego nekoga ili nešto sumnjivog postojanja uvrštavati u istarsku stvarnost. Pogotovo danas kada se nacija sve manje spominje i sve manje uvažava. U vremenu kada plodove tih osoba koriste svi bez obzira na nekakvu rodnu pripadnost.
Zapitajmo se što se u Istri zna o:
Monaldo da Giustinopoli koji 1270. objavljuje «SUMMA IURIUS CANONICI» u kojem obrađuje studiju o ekonomici i ekonomskoj etici.
Flacius Mathias Illyricus 1520.-1575. protestantski teolog, crkveni povjesničar, filozof, profesor teologije i hebrejskog jezika. Kada je odlučio preći na protestantizam, u protestantskim se crkvama pjevušilo “dolazi nama – dolazi nama”.
Franciscus Patricius, Patrizzi 1529, – 1597. filozof, djelovao na više polja, vrlo poznato i utjecajno djelo «NOVA DE UNIVERSIS PHILOSOPHIA ».
Santorio Santorio 1561. – 1637. kirurg i izumitelj brojnih medicinskih metoda i kirurških instrumenata. Prvi upotrijebio termometar, barometar i higrometar u kontroli zdravlja ljudskog tijela. Prijateljevao s G. Brunom (1548. – 1600.), P. Sarpijem (1561. – 1636.) (ovaj se franjevac bavio proučavanjem krvi) i G. Galilejem (1564. – 1642.). Smatra se da moderna medicina počinje djelovanjem Santoria Santoria.
Giuseppe Tartini 1692. – 1770. kompozitor, vrhunski violinski virtuoz i teoretičar. Tartinijev zvuk će biti područje proučavanja više muzikologa.
Giuseppina Martinuzzi 1843. -1925. poeta, pedagog, političarka.
Antonio Grosich 1849. – 1926. liječnik i vrhunski kirurg, koji je prvi u svijetu upotrijebio jodovu tinkturu za sterilizaciju na području kirurgije.
Andrija Mohorovičić 1857. – 193. geofizičar, meteorolog, seizmolog. Po istome se naziva Moho sloj ispod zemljine kore.
Mijo Mirković (Mate Balota) 1898. – 1963. ekonomist i književnik.
Ive Mihovilović / spectator 1905. – 1988. Izvrsni i specifičan novinar “koji je imao burnu i dramatičnu biografiju i ako nije bio ni buntovnik ni revolucionar”.
Fulvio Tomizza 1935. – 1999. književnik, prevedem na sedamnaest jezika.
Ovih desetak imena su samo dio mnogo većeg broja osoba koji su poznati i priznati u svijetu nauke i/ili koji su značajno društveno djelovali. To nespominjanje istih vjerojatno proizlazi iz njihovih “nepodobnih” prezimena, odnosno na tada državne režime koji su danas postali nepopularni. Ako je tome tako, a vjerujem da je, zašto koristimo plodove njihovog rada? I ne samo to, znači da usprkos busanju u “Europska” prsa smo ostali/postali zagriženi i zaostali nacionalisti.
