Peranić: Kome služi ovakvo kazalište?

Nada Matošević

Postavlja se pitanje je li vrijeme za analizu mandata intendantice Nade Matošević Orešković riječkog HNK? Iako još nije završio, u očekivanju novog natječaja, promatrajući sve (ne)učinjeno do sada, jasno se ukazuje kao da je mandat već odavno svršio.

I da se bar ne događa išta, jer tada bi stvar relativno mirovala, već je stvar sve gora, a degradacija, dekadencija, propadanje, malograđanština, provincijalizam, otupljivanje, neprofesionalnost, samodostatnost, diletantizam, narcizam, mobing, dosada, licemjerje, nepoštivanje zakona, politički patronizam, neetičnost, amoralnost, bahatost, lažnost, napuhanost i nesretnost su stanja koja se vežu za navedenu kuću, slično kao za mnoge političke opcije u okruženju.

Nelegalno u prvom mandatu

Krenimo redom. U srpnju 2012. detaljno smo analizirali sam proces izbora Nade Matošević Orešković i došli do zaključka.
Zaključak 1. Nada Matošević Orešković nije izabrana sukladno zakonu u prvom mandatu.
Zaključak 2: Nada Matošević Orešković nije znala ili nije htjela odgovoriti na upit o svojoj visokoškolskoj kvalifikaciji.

Iz zaključka dva slijede dvije mogućnosti. Prvo, ukoliko intendantica ima diplomu u umjetničkom području (što proizlazi iz njena zvanja, a sukladno klasifikaciji područja, polja i grana) onda je nelegalno bila izabrana u prvome mandatu što je propustila uočiti cijela vertikala (plaćenih) stručnjaka prilikom izbora 2006. Povjerenstvo kojega su činili tadašnja pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Persić, predsjednik Odbora Gradskog vijeća za kulturu Čedomir Salević i pravnik HNK Ivana pl. Zajca Miroslav Lang; Odbor za izbor i imenovanja Gradskog vijeća Grada Rijeke čiji je predsjednik tada bio Ivan Ivaniš; Poglavarstvo grada Rijeke koje je usvojilo prijedlog, a očitovao se i Odjel za kulturu, gradski vijećnici i ministar kulture.

Drugo, ukoliko intendantica ima diplomu u društvenom smjeru postavlja se pitanje u kojemu polju i kojoj grani? U tome je slučaju afirmaciju na području kazališne umjetnosti stekla kao (kazališna) amaterka čija je afirmacija ocijenjena boljom od primjerice ambicioznog i kvalitetnog Zlatka Svibena.

Analizirajući podatke koje je iznosila sama intendantica od lipnja 2008. do srpnja 2010. na konferencijama za tisak, kao i tadašnja programska i ina izvješća moglo se uočiti niz negativnih trendova.

Navedimo samo neke zaključke.

Zaključak 3. U HNKu je u navedenom razdoblju pao broj izvedbi iako je postojala mogućnost blagog povećanja broja posjetitelja po osnovi neizvođenja programa samo u prostorima Teatra Fenice već i u HKDu na Sušaku.
Zaključak 4. U HNKu je u navedenom razdoblju pao broj posjetitelja (više od četvrtine!).

Tada započinje trend jurcanja za statističkim podacima i sve većeg broja izvođenja predstava u HKDu na Sušaku, jedinoj tehnički suvisloj sceni za izvođenje nakon HNK koje će do današnjih dana zajedno s nesposobnosti voditeljice upravljanja programima u HKDu dovesti do nepovratnog urušavanja i štete na izvaninstitucionalnoj i nezavisnoj sceni u Rijeci.
Tada su navedene padove opravdavali recesijama i svačim drugim ali smanjenje broja posjetitelja za 40% na besplatnom programu otvaranja Riječkih ljetnih noći govori u prilog kako recesija nema veze s padom zanimanja.

Zaključak 5: Zaposlenica kazališta plaćena novcem poreznih obveznika Barbara Grabušić, referentica za odnose s javnošću nije znala izračunati postoke.
Zaključak 6: HNK je uskratio informacije o specifikaciji ulaznica po punoj cijeni te one s popustom, iznosima popusta i brojem ulaznica.

Razlog za uskraćenje je bio taj što njihov sustav za prodaju ulaznica ne dozvoljava takvu evidenciju niti pretraživanje. Takav odgovor postavio je i dodatna pitanja. Kakav je to računalni program koji dozvoljava prikupljanje podataka samo u točno jednom vremenskom intervalu, ali ne i intervalu po želji? Tko ga je naručio i koliko platio takav program s toliko manjkavosti? Kako se radi računovodstveni obračun ulaznica i poreza ako se ne znaju pojedine osnove (koliko je koja ulaznica koštala i koji im je broj)?

Zaključak 7. Jednu produkciju Dubrovačkih ljetnih igara (DLJI) pogleda onoliko gledatelja koliko i gotovo polovina svih gledatelja Riječkih ljetnih noći (RLJN).

Do ovog zaključka također se došlo avedenom analizom. Ako je ukupan broj posjetitelja na RLJN 2009. bio 29.555, a na otvaranju ih je bilo 25.000 onda to znači da je na svim ostalim programima RLJN bilo 4.555. Ako je ukupan broj posjetitelja na RLJN 2010. bio 20.250, a na otvaranju ih je bilo 15.000 onda to znači da je na svim ostalim programima RLJN bilo 5.250. Samo jednu dramsku predstavu na DLJI 2010. vidjelo je oko 2.000 posjetitelja. Dakle, sve moguće programe, osim otvaranja, RLJN vidi oko 5.000 ljudi. Postavlja se pitanje milijunske isplativosti takve strategije?!

Zaključak 8. HNK je u tom razdoblju prodao 75 ulaznica po programu bez pretplate.
Iz svega se zaključuje:
Zaključak 9. Značajnije i ozbiljnije razloge trendova pada posjetitelja treba tražiti unutar same politike vođenja kuće.

Tada ovi podaci nikoga nisu zabrinjavali, a još manje uzbuđivali. S gotovo 50.000.000,00 kn gradskih sredstava godišnje je upravljala ta politika vođenja. Tada je Nada Matošević Orešković odzvanjala jednom radio postajom, nakon objavljene analize: Što je on neki statističar? Koliko je zanimljiv ovaj njen potez govori i činjenica kako sam baš u to vrijeme pred određenim odborom Europske komisije u Bruxellessu zajedno s kolegama iz 12 zemalja evaluirao međunarodni projekt upravo iz područja umjetnosti, ali i obrazovanja – i to kao statističar! No Matošević Orešković ne samo da nije informirana već i zaboravlja. Načinila je još jedan hvale vrijedan potez.

Zaključak 10. Nada Matošević Orešković zabranila je akreditiranje i praćenje rada kazališta.
Ne samo da je zaboravila kako je prilikom povratka u Rijeku dobila snažnu podršku i afirmaciju putem Svid Radia 98,4 kada sam tamo bio glavni urednik, već je svoje dvostruke kriterije još jednom potvrdila.

Zaključak 11. Nada Matošević Orešković je putem politike (tada pročelnice za kulturu Ivanke Persić) pokušala izvršiti pritisak na novinarstvo i pisanje.
Djelovanje i fascinantno uplitanje u medije očituje se i iz programskog izvješća 2008. u kojemu je naveden i jedan problem: Kao jedino negativno u svom izvješću intendantica se osvrće na dnevne novine „NOVI LIST“ koji slabo ili nikako prati djelovanje ovog Kazališta pa tako i festivala „Riječke ljetne noći“. Predsjednik Kazališnog vijeća i članica Kazališnog vijeća Diana Grgurić trudit će se da na neki način pomognu drugačijem pozicioniranju vijesti o kazalištu u uredničkoj politici „Novog lista“.

Zaključak 12. Nada Matošević Orešković uskratila je informaciju, ovoga puta Statut Kazališta.

30 dana izložbe = 30 programa

Na obljetnicu navedene analize, točno dvije godine kasnije (2012.) objavljena je još jedna. Ponovno iz podataka koje šalju iz Zajca. I situacija se promijenila, naravno nagore!

Nakon šutnje po pitanju podataka o gledateljima i programima oglasila se i intendantica i izjavila: potvrda našeg dobrog rada je ostvarenih 297 programa u protekloj sezoni na kojima je bilo 87.000 gledatelja. Nakon mnogo provedenih predstava u polupraznoj dvorani, sveopćeg stanja u gradu o užasu u repertoarnom smislu, trendovima koji su pokazivali pad, postavlja se pitanje od kuda se stvorilo tih 30.000 novih gledatelja i 80tak programa više?

U akrobacijskoj, nazovi, statistici radila su se čuda.
Zaključak 13. Podaci o programima (primjerice prigodni!) i broju gledatelja dopunjavani su i programima koji nemaju veze sa samim programom Kazališta, te je time slana iskrivljena informacija javnosti.

Primjerice u sezoni 2010./2011. prigodnih programa i posebnih događanja bilo je čak 100! Pod prigodne i posebne programe spada, primjerice, 40 organiziranih razgleda kazališta s 1.805 posjetitelja. Nadalje tu je i svečana sjednica Gradskog vijeća. Ali i razgovori s ravnateljima osnovnih i srednjih škola na temu Kazalište i pretplata. I to čak 2 razgovora, oba izvedena istog datuma s istim brojem sudionika. Njih 70. Kvanto nemoguće. Ali, neka se nađe 70 više za statistiku.

Nadalje tu je i primanje ambasadora Velike Britanije sa 150 gledatelja, potom dvadeseta obljetnica specijalnih postrojbi MUP-a Ajkule s 500 gledatelja. Ono što je fascinantno jeste i Otvorenje izložbe u atriju Kazališta Mirko Zrinščak koja je trajala od 02. travnja do 02. svibnja 2011. i broji se, pazite sad, kao 30 izvedbi! Koje je sve skupa vidjelo 150 posjetitelja. Jedna druga izložba računata je kao 10 izvedbi! Sve u svemu još 5.310 posjetitelja. Sve to ulazi u podatke koji se onda plasiraju javnosti s 300 izvedbi i preko 80.000 posjetitelja!

A glede bezbroj redakcija:
Zaključak 14. Broj redakcija kao i broj novinara i kritičara zainteresiranih za rad HNK sve je manji.
Zaključak 15. Kvaliteta predstava sve je lošija.

Pogledajmo podatke za RLJN. Prema izvješću u 2011. izdanje festivala pratilo je 38 redakcija iz zemlje i matosevic.jpgsvijeta. U programskom izvješću navedeno je i citirano 18 kritika. 9 od tih 18 pripada dvjema redakcijama: Novog lista i Radio Rijeke. Ostalih 9 pripada u 8 redakcija novina i portala. Gdje su kritike preostalih 28 redakcija iz hrvatske i svijeta? Ne zna se.

Iako je pad gledatelja ogroman, menadžment RLJN na čelu s intendanticom Nadom Matošević Orešković čini zaokret epskih razmjera te prema izvješću iz 2012. Ovogodišnje izdanje festivala pratilo je bezbroj redakcija. Od toga bezbroja izdvojeno je 23 izvatka iz kritika od kojih je jednu napisao i Ozren Prohić koji je i sam sudjelovao u 2 projekta RLJN. Od tih izdvojenih 23 čak njih 15 pripada Novom listu i Radio Rijeci, ostale dvjema novinama i trima portalima. Tih bezbroj novinara vjerojatno nije uvršteno u podatke o gledanosti jer bi se svi statistički programi odmah urušili.

Iz svega je bilo jasno lokaliziranje, zatvaranje i srozavanje kvalitete. Ako bi iz bezbroja redakcija maknuli samo dvije, one Novog lista i Radio Rijeke, ispada da bi se o riječkom HNK pozitivno pisalo u tragovima. Da izvješće iz 2011. o RLJN nije potpuno kazuje i činjenica da uopće nije spomenuto kako žiri za RLJN nije dodijelio nagradu niti jednome izvedenom programu.

Ovakva politika dovodi do još jednog negativnog trenda.
Zaključak 16. U HNK dolazi i do trenda pada broja pretplatnika.

Sve se manje ljudi odlučuje za pretplatu. I ovdje se postavljaju neka pitanja. Zašto porezni obveznici plaćaju djelatnike propagande kazališta kojih je više negoli u svjetski nagrađivanim marketinškim agencijama da bi imali učinak od 86 prodanih ulaznica po predstavi i još ne znamo (ili je opet uskraćena informacija) koliko njih po 10,00 kn ili 30,00 kn? Što podatak o tako malo prodanih ulaznica za instituciju koja godišnje troši cca 50.000.000,00 kn poreznih obveznika grada kazuje o kvaliteti programa i rada? Je li uvođenje ulaznica po cijeni od 10,00 kn svjesno utjecanje na lažnu promjenu statističke baze (manje besplatnih više prodanih)?

hnk-interior.jpgNakon ove analize na sjednici 27. studenoga 2012. predsjednik Kazališnog vijeća Elvio Baccarini zatražio je komparativne statističke podatke radi usporedbe sezona kao što smatra kako treba razmotriti formu izvještavanja na način da se razdvoji posjetitelje redovnog programa, prigodnih programa i gostovanja.

Sprega trojstva intendantica, Kazališno vijeće, Grad(onačelnik)

Sve je ovo moguće pored svekolike podrške Kazališnog vijeća.
Zaključak 17. Programska i financijska izvješća donošena su suprotno Zakonu o kazalištima (ZOK) i statutu HNK.

Uz podršku Vijeća načinjene su još mnoge nezakonitosti.

Zaključak 18. Niti intendatica, niti Kazališno vijeće nisu najmanje jednom godišnje osnivaču podnijeli izviješće o ostvarenju programskog i financijskog poslovanja u skladu sa ZOKom i Statutom HNK.

U tadašnjem Statutu HNK u članku 12. stavku 3. stajalo je: Kazališno vijeće razmatra i usvaja izvješća intendant/ica i poslovni/a ravnatelj/ica te je dužno pisano izvijestiti osnivača o razlozima usvajanja odnosno neusvajanja izvješća. Isto je propisivao tadašnji ZOK u članku 33. stavku 2. Prema rješenju Službenika za informiranje Grada Rijeke Grad Rijeka ne posjeduje izvješća Kazališnog vijeća od 2007. do 2013. Prema članku 13., stavku 3. tadašnjeg Statuta HNK uz izvješća iz stavka 1. i 2. (radi se o godišnjim programskih i financijskim izvješćima, te izvješćima o ostvarenju protekle sezone), intendant/ica dostavlja i mišljenje kazališnog vijeća. Isto propisuje tadašnji ZOK u članku 34. stavku 3. Dakle, intendantica Nada Matošević Orešković kršila je Statut HNK i Zakon o kazalištima.

Ono što je zanimljivo da je gradonačelnik Vojko Obersnel pokušao opravdati taj postupak kojekakvim vratolomijama usprkos tvrdnji Službenika za informiranje Grada Rijeke kako ne postoje svi dokumenti propisani zakonom, ne postoje izvješća Kazališnog vijeća.

21. prosinca 2012. razmatralo se i ovo pitanje na sjednici Kazališnog vijeća. Elvio Baccarini je istaknuo kako smatra da se sve radilo u skladu s pozitivnim propisima te smatra kako se sve obveze ispunjavaju na vrijeme i redovito. Jesu li Vijeće i njegovi članovi na toj funkciji da smatraju ili da znaju?!

Nadalje navodi: Ipak radi pouzdanije učinkovitosti u budućem radu s obzirom na sve navedeno Predsjednik Kazališnog vijeća predlaže intendantici da se odredi osoba koja bi bila odgovorna za pripremu svih materijala i točaka dnevnog reda Vijeća o kojima je Vijeće dužno raspravljati sukladno Zakonu o kazalištima i drugim propisima. Stravično!

A što je s odgovornosti do sada? Nije li predsjednik Kazališnog vijeća odgovoran za rad istoga? Nije li intendantica odgovorna prema ZOKu za programska i financijska izvješća? I što s dosadašnjim propustima i djelovanjima suprotna ZOKu? I najstravičnije, a to je upravo priznanje kršenja zakona: Također se predlaže da pored zapisnika sa sjednice Kazališnog vijeća na kojiem se usvaja programsko i financijsko izvješće stavi i odluka s obrazloženjem.Svi prisutni su prihvatili izneseni prijedlog.

Zaključak 19. Intendantica se je pobrinula uz „blagoslov“ Grada za dodatna financijska sredstva.

U zapisniku Kazališnog vijeća od 23. srpnja 2008. stoji: Poslovna ravnateljica upoznaje članove Kazališnog vijeća s prijedlogom da se razrješi potreba naknade intendantici u slučajevima kada u Kazalištu djeluje u svojstvu dirigentice (…) Intendantica objašnjava da je s ovim upoznat i Grad Rijeka, da se gradonačelnik slaže kako se ova potreba naknada treba razrješiti, ali i da je prilikom imenovanja za intendanticu od nje zatraženo da nikako ne zanemari svoju dirigentsku praksu.

Naravno da se sve događa (i ne događa) uz blagoslov gradonačelnika. Od tuda i nonšalancija za kršenje zakona. Na sjednici 07. studenoga 2008. izneseno je: Na temelju izvještaja poslovne ravnateljice o razgovoru s predstavnikom osnivača i izražene suglasnosti, članovi Kazališnog vijeća zaključili su da se intendantici kada djeluje u svojstvu dirigentice prema naznačenom prosječnom honoraru tijekom kalendarske godine isplati jedan kazališni projekt vezan uz operu ili balet, kao i jedan koncertni kazališni projekt. Zgodno.

Zurovcu otkaz Prohiću ne, iliti raznorazna zapošljavanja

mozart_efekt3.jpgU dvostrukost, ili pak višestrukost kriterija, što zakonskih što moralnih od strane Nade Matošević Orešković uvjerili smo se više puta.

Zaključak 20. Staša Zurovac je dobio otkaz dok je Ozren Prohić i dalje radio iako su oba umjetnički djelovala izvan Kazališta bez dopusnice Kazališnog vijeća.

O zaključku 19 jasno se vidi iz zapisnika sa sjednice Kazališnog vijeća od 24. studenoga 2008. u kojemu stoji: Član Kazališnog vijeća Damir Orlić upućuje primjedbu da pojedini ravnatelji djeluju umjetnički izvan ovog Kazališta, a da od strane Kazališnog vijeća nisu zatražili suglasnost, što se odnosi na ravnatelja Baleta i ravnatelja Opere.

Dvostrukost kriterija pokazana je u još jednom slučaju. Jelenu Lopatić, Andreju Blagojević i Tanju Smoje jednoga dana u travnju 2011. dočekala je na porti kazališta opomena, jutro nakon izvedbe aktivističkog performansa Neraskidive niti – radnice u kulturi za tekstilne radnice u kojemu su sudjelovale i u kojem se se umjetnice solidarizirale s izrabljivanim i nezaposlenim bivšim radnicama tvornice Kamensko.

Svoju odluku Nada Matošević Orešković obrazlaže: Prema Zakonu o kazalištu, glumice su za obavljanje umjetničkih poslova izvan matičnog kazališta trebale dobiti prethodnu suglasnost intendanta. Glumice su je dobile jer nisu poštovale proceduru koju jako dobro poznaju i u tome ne vidim ništa sporno. U najmanju ruku zanimljivo!

Zaključak 21. U HNKu se događalo zapošljavanje temeljem moralno upitnih postupaka.
Vidljivo je to u zapošljavanju nastavnice francuskog jezika Nataše Matošević u Hotelijersko-turističkoj školi u Opatiji. S obzirom na izrazito bliske rodbinske veze aktera ove priče, prva asocijacija je da su spretno iskorištene rupe u Zakonu kako bi si ravnateljica škole s jedne i intendantica riječkog kazališta s druge strane učinile uzajamne usluge pri zapošljavanju njima najbližih osoba po sistemu ja zapošljavam tebi – ti zapošljavaš meni. Slađana Vignjević: U Hotelijersko-turističkoj školi zaposlena sestra intendantice, u riječkom HNK-u posao dobila kćer ravnateljice iste škole, Novi list, 19. studenoga 2011.

Zaključak 22. Davanjem otkaza belerini Marini Grgurić dodatno je oštećen gradski proračun, a da intendantica nije nikako odgovarala.

asnije je nanesena šteta čiji je samo financijski dio mogao biti značajan doprinos Javnim potrebama u kulturu Grada Rijeke. Pravomoćnom presudom Općinski sud u Rijeci naložio je riječkom HNK da Marinu Grgurić vrati na posao, izvrši upis tri godine radnog staža, plati parnični trošak od 16.912 kuna, te mjesečne razlike plaća i naknade plaća u visini oko 140.000 kuna plus zatezne kamate.

Za Novi list, 09. listopada 2011. Grgurić je izjavila: Moj rad nije bio autorski, nego sam imala radno vrijeme kao i ostali članovi baleta i svakodnevno ispunjavala svoje obveze – kaže Marina Grgurić. Treba istaknuti i da mi cijelo to vrijeme nisu uplaćivani mirovinski, zdravstveni i drugi doprinosi. A u mojem poslu ozljede su česte… Nisam imala čak ni rodiljni dopust. Dolazila sam vježbati u osmom mjesecu trudnoće, a kad sam rodila, već nakon tri mjeseca vratila sam se na posao. Što se tiče zapošljavanja u Baletu, tu ne postoje nikakva pravila. Neki koji su došli nakon mene prije su dobili posao. Nisam se žalila ranije jer sam mislila da je kazalište državna ustanova koja bi trebala poštovati zakone, pa nisam smatrala da se radi o nečemu neregularnom. Svi smo uzimali onakve ugovore kakvi su nam ponuđeni.

Zaključak 23. Neprimjereno ponašanje spram člana Kazališnog vijeća uvjetovanjem postavljanja pitanja.

Na sjednici Kazališnog vijeća 08. lipnja 2012. član Željko Pichler postavio je pitanje o dirigentima koji će gostovati u idućoj sezoni, zašto se nisu uvrstile u program opere Ero s onoga svijeta i Nikola Šubić Zrinjski, kao i da li će se predloženi program moći financijski ostvariti.

Nada Matošević Orešković je iznijela listu dirigenata i odgovorila kako nekada u orkestru nisu imali ni pravovremene informacije o tome kada će biti pokusi, da je nisu nikada pohvalili, a ona im je kupila stolice, te da zna odakle to dolazi. Izjavila je i da Kazališno vijeće može samo prihvatiti program, ali ne izražavati sugestije.

Program je isključivo u nadležnosti intendantice, te je rekla: Možete se kandidirati za dvije godine kada će se raspisati natječaj. Poslovna ravnateljica je postavila upit g. Pichleru o tome zašto je postavio pitanje u vezi Opere i orkestra, a ne u vezi Hrvatske drame i Baleta, te je nakon toga rekla da ako postavlja pitanja u vezi Opere i orkestra treba postavljati pitanja u vezi Hrvatske drame i Baleta.
Ovo zaista ostavlja bez komentara.

Odlasci ravnatelja

Osim Zurovca otišao je i ravnatelj drame 2011. smijenjen je Žarko Radić.
Zaključak 24. Žarko Radić nije bio zadovoljan svojim radom.

Za Novi list od 18. listopada 2011. je izjavio: Ne mogu reći da sam u svakom pogledu zadovoljan učinjenim u Hrvatskoj drami (…) Činjenica je da ravnatelj umjetničke grane prema normativnim aktima kazališta ni jednu odluku ne donosi sam, nego je intendant taj koji na to ima pravo. Moja je dužnost bila predlaganje programa, ali nisam mogao sam donositi odluke. Ponekad me to zasmetalo… Da je moglo biti bolje, vjerojatno jest…

Zaključak 25. Obmanjena je javnost nakon odlaska Ozrena Prohića s mjesta ravnatelja opere.

Nakon „povlačenja“ Ozrena Prohića intendantica je opet izigrala i obmanula javnost obećavajući skoru zajedničku konferenciju za novinare uz objašnjenje takve odluke. Konferencija se do danas nije održala. Opera je šest tjedana poslovala bez ravnatelja. I onda je imenovana osoba bez glazbenog iskustva Saša Broz.

Nakon istupa intendantice u kojima se vidjelo kako je nova ravnateljica u stvari marioneta, a o čemu smo se detaljnije propitivali u tekstu Čemu služi Saša Broz u prosincu 2013. i nova je ravnateljica napustila riječki HNK dva mjeseca kasnije. Predsjednik Kazališnog vijeća Elvio Baccarini čudom se čudio i, naravno, ništa nije znao o tome.

Baccarini je održao i zakonski upitnu sjednicu Kazališnog vijeća 04. studenoga 2013. bez dnevnog reda, bez korektnog zapisnika, a bila je sazvana upravo iz potrebe da se riješe otvorena pravna pitanja pa tako i ono o odustvu, a prema zamolbi ravnateljice Opere, gospođe Aleksandre Broz.

Zaključak 26. Osim ravnatelja i ostali zaposlenici nezadovoljni su radom intendantice.

U pismu glumaca drame HNK Ivana pl. Zajca, rujan-listopad 2009. Ljudi žive u strahu od odmazde, a u takvim uvjetima, umjetnost baš ne cvjeta. Od dolaska Nade Matošević na mjesto intendantice događa se tragedija, u repertoarskom i svakom drugom smislu, što je uzrokovalo ogromno nezadovoljstvo u teatru.

Iz podosta navedenog proizlazi i slijedeći
Zaključak 27. Intendantica je kršila Zakon o pravu na pristup informacijama.
Kršenja ovog zakona su bila brojna.

Zaključak 28. HNK je obmanuo javnost tzv. Dramskim učilištem.
HNK Ivana pl. Zajca sveudilj se hvalisao početkom listopada, studenoga 2012. Dramskim učilištem ZIM (Zajc i Malik) – Mladi za mlade. Upisi su započeli 05. studenoga 2012. Na tadašnjoj konferenciji za novinare na kojoj su sudjelovali intendantica HNK Ivana pl. Zajca Nada Matošević Orešković, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, pročelnik riječkog Gradskog odjela za kulturu Ivan Šarar, voditeljica i dramska pedagoginja Kazališne radionice Malik Denis Kirinčić, ravnatelj Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca Damir Orlić i dramaturginja Hrvatske drame Magdalena Lupi Alvir pričali su bajku o projektu ZIM za koji se kasnije ispostavilo da ne postoji.

Prema informaciji od 28. lipnja 2013.: Osnivanje Dramskog učilišta je u tijeku a osnova će biti pisani Sporazum kojega će zaključiti Grad Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Udruga Kazališna radionica Malik.

Iz svega proizlazi ako je osnivanje u tijeku da Dramsko učilište još pravno nije postojalo! U gotovo godinu dana čak se nije se potpisati niti sporazum. O ovome je detaljno pisano u tekstu HNK & co. obmanuli javnost Dramskim učilištem .

Da HNK nema Statutarnu podlogu za pokretanje Učilišta pisali smo i ranije. Da su kršili zakon govori i Prijedlog Odluke o promjeni djelatnosti Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka kojeg je uputilo Kazališno vijeće Gradskome vijeću 06. prosinca 2013. a u kojemu se između ostalog navodi: Također, zbog zaključenog Sporazuma o provedbi programa Dramskog studija za djecu i mlade uvodi se djelatnost „organiziranje i provođenje edukativnih, dramskih, glazbenih i scenskih tečajeva, radionica i predavanja.

Treba li napomenuti da niti ovih postupaka odgovornosti nije bilo? Zašto? Možda zato što je ovu briljantnu ideju upravo nametnuo Grad Rijeka favorizirajući jednu udrugu (MALIK) naspuprot mnogim drugim udrugama, ali i umjetničkim organizacijama. No, o politici Grada Rijeke drugom zgodom.

Koliko financijskih interesa?

Plaća intendantice je za vrijeme od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2012. prosječno je ukupno netto iznosila 13.619,58 kn. Plaća ravnateljice Talijanske drame prosječno je (…) netto iznosila 9.223,45 kn (…) ravnatelja Hrvatske drame (…) 11.068,66 kn (…) ravnatelja Opere (…) 10.766,67 kn (…) ravnatelja Baleta 10.604,25 kn.
Pored toga iz zaljučka 19 jasno je kako si je intendantica osigurala i dodatna sredstva. Ali i ne samo to.

Zaključak 29. Brojnim odsutnostima na drugim umjetničkim djelovanjima intendantica i ravnatelji manje su boravili na radnome mjestu što je utjecalo na rad u samome Kazalištu.

Postavljena su i neka pitanja. Jesu li Nada Matošević Orešković i Ozren Prohić dobivali plaće (novce poreznih obveznika) dok su bili odsutni na drugim umjetničkim djelovanjima? Možda i pola godine unutar četiri godine rada!. Jesu li za ta djelovanja bili honorarno plaćeni? Može li se zbirno pola godine odsustvovanja ne odraziti na poslovanje Kazališta, njegovo djelovanje ali i kvalitetu?

O svemu ovome pišem već godinama i samo je 1 demantij pristigao. Nakon objavljenog teksta Lažiranje podataka uz značajan pad zanimanja za riječki HNK obratila gospođa Barbara Grabušić, referent za odnose s javnošću HNK Ivana pl. Zajca sa zamolbom za ispravak krivog navoda: dostavljane postotke nije izračunavala upraviteljica Marketinga Mara Vidučić nego ja. Tada je i implicitno potvrdila sve ostale podatke. Detalji u tekstu HNK Zajc pije, a porezni obveznici plaćaju . Očigledno nikoga nije briga što se radi.

Evo i novih podataka o odsustvima:
Kazališno vijeće HNK od 21. listopada 2010. do danas dalo je slijedeće suglasnosti za umjetničko djelovanje izvan HNK, odnosno odluke:

21. listopada 2010. Lauri Marchig 21. i 22. listopada 2010. u Zagrebu na Danima talijanske kulture: Izvođenje autorskog performasa; 04. do 09. studenoga 2011.(!) u Beču na Festivalu knjige; od 15. do 17. prosinca 2010. u Varšavi – Talijanskom institutu za kulturu.

30. lipnja 2011. Ozrenu Prohiću i Lauri Marchig daje se suglasnost za umjetničko djelovanje izvan HNK Ivana pl. Zajca Rijeka u rokovima kao što je navedeno u njihovim zamolbama uz uvjet da njihovi izostanci neće utjecati na redovito odvijanje procesa rada u ustrojstvenim cjelinama Opera, odnosno Talijanska drama. Nije navedeno o kakvom umjetničkom djelovanju se radi kao niti mjesto djelovanja. Nije naveden niti vremenski period. To je dakle moglo biti mjesecima!

10. srpnja 2012. Odlučeno je da Nada Matošević Orešković, Ozren Prohić i Ronald Savković umjetnički djeluju izvan HNK uz obvezu organiziranja svojih obveza tako da se njihov izostanak ne odrazi na redovnu djelatnost Kazališta. Nije navedeno o kakvom umjetničkom djelovanju se radi kao niti mjesto djelovanja. Nije naveden niti vremenski period. To je dakle moglo biti mjesecima! Jesu li navedeni uvjeti kada se govori o odražavanju na redovnu djelatnost Kazališta?

21. prosinca 2012. Odlučeno je da Ronald Savković umjetnički djeluju izvan HNK i to u Makedoniji povodom predstave Aleksandar Makedonski i druga odluka za rad u Zagrebu povodom premijere Večer tri koreografa. Ponovno nisu navedeni vremenski periodi. To je dakle moglo biti mjesecima!

Kako se zapisnici od 18. do 25. sjednice još uspješno skrivaju, uskraćeni smo za te informacije. No, i bez njih biti će dovoljno informacija za zaključke.

23. srpnja 2013. Odlučeno je da Laura Marchig umjetnički djeluju izvan HNK od 25. do 28. srpnja 2013. na 5. međunarodnom Festivalu stare glazbe i kazališta u Marenostrumu, Italiji.

03. listopada 2013. Odlučeno je da Laura Marchig umjetnički djeluju izvan HNK od 03. i 04. listopada 2013. u Zajednici Talijana.

10. listopada 2013. primljene su samo na znanje dvije molbe Saše Broz! Prva se odnosi na rad u HNK u Splitu od 02. prosinca 2013. do 31. siječnja 2014. gdje bi režirala Libreto Irene Škorić. Sukladnost je izdana, nakon peripetija, 29. studenoga 2013., odnosno odobren joj je plaćeni dopust. 03. prosinca 2013. promijenjena je odluka na način da početak rada započinje 06. prosinca 2013.

Druga se zamolba odnosila za rad u Zagrebu u Gradskom kazalištu Žar ptica u vremenu od 01. do 21. ožujka, od 29. ožujka do 11. travnja te u vremenu od 22. travnja do 4. svibnja 2014. zbog režije predstave Waitapu Jože Horvata.

18. listopada 2013. Odlučeno je da Laura Marchig umjetnički djeluju izvan HNK od 23. listopada 2013. na predstavljanju knjige Vladimira Luxurie u Zajednici Talijana u Kopru.

Zaključak 30. I Laura Marchig, i Saše Broz, i Ronald Savković baš kao i ranije Nada Matošević Orešković i Ozren Prohić, ali i Staša Zurovac i Žarko Radić djelovali su u nepoznatoj količini vremena izvan HNK.

Što je bilo s njihovim plaćama tada nije jasno. A što je bilo kada su bili u Rijeci? O tome nam neki uvid mogu dati programska izvješća po projektima, koje je intendantica proglasila tajnima i naravno uskratila informaciju. Navedena izvješća pružaju obilje podataka koji potvrđuju i ranije teze i zaključke. Ovdje ćemo iznijeti samo neke, dok ćemo detaljniju analizu ostaviti za drugu zgodu, jer je zaključaka već ionako previše.

Tako je za koproducijsku Aidu za honorare izdvojeno 855.299,32kn, putnih troškova i troškova smještaja je bilo 103.136,52kn, a prodano je samo 803 ulaznice od kojih se zaradilo 87.683,89kn u 6 predstava koju je vidjelo 3.510 gledatelja. To znači da je 2.707 gledatelja bilo u kazalištu gratis (ili 77,12%), da je prosječno ulaznica koštala 109,20kn, a po predstavi je prosječno prodano 133 ulaznice! Uistinu veliko zanimanje.

Pretpremijeru, premijeru i 3 reprize Mozart efekta vidjelo je 2.302 gledatelja od kojih je samo 508 (22,07%) kupilo ulaznicu od kojih se zaradilo 20.370,22kn ili prosječno 40,10kn! Za ovaj projekt za kojeg se očigledno „grabala“ publika (101 prodana ulaznica po predstavi) za autorski tim Hugo Vera, Aleksandar Noshpal, Julio Dertoni, Deni Šesnić (muž Laure Marchig?) i Maša Kolar dobili su honorare u iznosu 193.198,91kn (prosječno 40ak tisuća kuna svaki). Radilo se 24 probe.

16 dana pokusa i jedna generalna proba bile su dovoljne za postavljanje kolaža tekstova autora talijanske manjine s područja Istre i Kvarnera Istrijanski Špaš. Isti je u 7 izvedbi vidjelo 716 gledatelja (102 ulaznice po predstavi) dok je prodano 386 ulaznica od kojih je prihod 4.160,00kn. To znači da je svaka prodana po prosječnoj cijeni od 10,78kn! Zanimljivost projekta jest ta da si je ravnateljica Talijanske drame Laura Marchig isplatila honorar kao redateljici i izbornici tekstova u iznosu 28.604,12kn.

Miriam Monica, Branko Žak Valenta, Boris Popov, Dario Marušić i Martino Šesnić (sin Laure Marchig) honorirani su s 50.282,46kn (prosječno 10ak tisuća kuna svaki). Branko Žak Valenta pojavljuje se kao koreograf u projektu 8 žena i jedna zagonetka s honorarom od 16.584,36kn.

Za Shut up and dance Aleksander Noshpal (kostimograf), Ersilija Nikpalj (asistentica koreografa) i Rene Beer (glazba) dobili su 26.955,37kn honorara, ali u istoj predstavi honorar je dobio i ravnatelj Baleta HNK Ronald Savković za koreografiju i režiju u iznosu od 72.727,28kn!

U izvješću za sinfonijski koncert orkestra Opere povodom 200. obljetnice rođenja R. Wagnera po popisom sklopljenih ugovora s vanjskim suradnicima za koje je isplaćeno 49.330,10kn stoji i ime Nade Matošević Orešković!

Nakon odlaska zbog silnih obveza Ozren Prohić je nastavio suradnju i našao se na popisu sklopljenih ugovora s vanjskim suradnicima na projektu Marco Polo koji su honorirani s 450.705,79kn. I za ovu je predstavu bila jagma za kupnju ulaznica, tako da je ukupno prodano njih 253 za premijeru i 4 reprize ili čak 50 po predstavi. Kako je ukupan prihod od prodanih ulaznica 10.042,00kn ispada da je svaka prodana po prosječnoj cjeni od 39,69kn! Za smještaj i putne troškove utrošeno je 74.609,70kn. Ukupno je izvedbe vidjelo 1.883 gledatelja što znači da ih je 86,56% vidjelo predstavu za đabalesku.

Iz svega slijedi
Zaključak 31. Pored mnoštva rada van HNK, redovite plaće, Ravnatelji i intendantica ostvaruju i dodatne prihode unutar kuće.
Zaključak 32. Vidljive su i nepotističke veze unutar angažiranja suradnika.
Zaključak 33. Moguće je da su trendovi pada gledatelja još veći jer su brojevi prodanih ulaznica kao i njihova prosječna cijena izuzetno mali.

No, za to je potrebno izvesti potpunu analizu.
I nakon svega postavimo neka pitanja. Imaju li ogromni honorari u operama veze sa zaključkom 19, odnosno prosječnim honorarom koji si je sredila sama intendantica? Hoće li intendantici nakon ovakvih mandata past napamet kandidirati se za slijedeći mandat? Ako joj padne, hoće li Kazališnom vijeću mudrost naložiti predlaganje iste? U tom slučaju hoće li Gradsko vijeće (gradonačelnik) potvrditi takvu odluku? Ako hoće kako će reagirati ministrica? Kome služi ovakvo kazalište? (zvonimir peranić – dayline.info)