Dalibor Riccardi (rođen 4. rujna 1983. u Borgo Maggioreu, San Marino) istaknuti je političar i bivši nogometaš iz San Marina, koji od listopada 2024. do travnja 2025. obnašao dužnost Kapetana-regenta, najvišeg državnog položaja u toj maloj europskoj republici.
Od pravnika do sportaša
Po završetku srednje škole, gdje je stekao diplomu iz računovodstva, Riccardi je diplomirao pravne znanosti na Sveučilištu u Urbinu. Profesionalno je zaposlen u komercijalno-administrativnom uredu, no u sanmarinskoj javnosti postao poznat je i kao nogometaš.
Ulazak u politiku i osnivanje vlastitog pokreta
Političkim se angažmanom počeo baviti 2010. godine, najprije kroz lokalnu politiku u općini Serravalle. Na nacionalnoj razini izabran je 2016. u Veliko i opće vijeće (parlament) kao član Partije socijalista i demokrata (PSD), gdje je nakratko bio i šef kluba zastupnika. Nakon izlaska iz PSD-a 2018., suosniva novi politički pokret Riforme e Sviluppo, a kasnije se pridružuje koaliciji Libera San Marino, s kojom je ponovno izabran 2019. i 2024. godine. Od 2020. obnaša i funkciju predsjednika pokreta Libera.
Na vrhu države – u stopama oca
U trenutku izbora za Kapetana-regenta bio je član Vijeća Dvanaestorice, stalne parlamentarne komisije za vanjske poslove te posebne komisije za teritorijalnu politiku. Na toj počasnoj i simbolički važnoj funkciji dijeli mandat s Francescom Civerchiom. Zanimljivo, politička tradicija obitelji Riccardi ima dugu povijest – njegov otac Marino Riccardi također je više puta obnašao funkciju Kapetana-regenta.
Hrvatske obiteljske veze
Dalibor Riccardi je do travnja 2025. godine bio jedan od svjetskih državnika (uz argentinskog predsjednika Javiera Mileia i čileanskog predsjednika Gabriela Borica) koji ima hrvatsko porijeklo.
Riccardi je nedavno imao intervju s državnom televizijom San Marina u kojem je govorio o svojem hrvatskom porijeklu.
“Zbog ratnih dešavanja u Hrvatskoj, nisam imao mogućnosti upoznati bolje maminu obitelj. Prije rata posjetili smo nekoliko puta Hrvatsku, ali onda je došao rat. Putovanja i komunikacija je postala sve teža. Cijela obitelj je doživjela iskustvo rata kao osobnu stvar, moja majka je često bila tužna. Kada sam navršio 18 godina, u Srbiji je taman u to vrijeme bilo NATO bombardiranje.
U to vrijeme mnoge susjedne zemlje su radile ono što trenutno rade europske države za vrijeme rata u Ukrajini. Poslali su pozive za novačenje u vojsku. Ja sam kao hrvatski državljanin dobio poziv Hrvatske vojske. S obzirom da sam ja živio u San Marino, odbio sam. Odbijanje poziva HV-a mi moglo stvoriti određene probleme pri prelasku hrvatske granice. Iz tog razloga, kada je moja hrvatska baka preminula, moja majka mi nije to htjela reći iz straha, moja majka je otišla sama na sprovod. Imala je bojazan da bi mogao imati problema na hrvatskoj granici.” – rekao je Riccardi.
