Legendarni warp pogon iz Star Treka, izmišljeni način putovanja bržeg od brzine svjetlosti, možda ipak nije tako nerealan koliko se mislilo. Znanstvenici sada tvrde da bi takav apstraktan pogon možda ipak mogao biti ostvariv, te da vrijedi eksperimentirati s tom idejom.
Warp pogon podrazumijeva manipuliranje prostora-vremena, iskorištavajući rupu u zakonima fizike koji priječe da se išta kreće brže od svjetlosti.
Koncept warp pogona u stvarnosti često je bio tema ne samo u brojnim filmovima i serijama znanstvene fantastike, nego i u znanstvenim krugovima. Još 1994. godine je meksički fizičar Miguel Alcubierre teorizirao da bi takav motor mogao biti napravljen, ali da bi zahtijevao nevjerojatne velike količine energije. Znala se spominjati i količina energije cijelog jednog planeta mase Jupitera.
Jednom prilikom kada je sudjelovao u snimanju epizode Zvjezdanih staza slavni fizičar Stephen Hawking je na setu posjetio strojarnicu “Enterprisea” pa su mu pokazali maketu koja predstavlja warp pogon: “Radim na tome”, poručio je pritom Hawking.
Sada skupina znanstvenika tvrdi da bi se warp pogon mogao prilagoditi i da bi mogao funkcionirati i s daleko manje energije.
“Ima nade! Otkrića koja sada prezentiram dovode warp pogon iz nepraktične u moguću fazu i samim time znači da vrijedi to dalje istraživati. Eksperimentirat ćemo u laboratoriju s mini modelom warp pogona “, poručio je Harold White iz NASA-e prošlog tjedna u Houstonu, tijekom konferencije 100 godina svemirskih brodova, na kojoj se raspravljalo o izazovima međuzvjezdanih putovanja.
Alcubierreova ideja warp pogona je uključivala svemirski brod u obliku izduljene lopte (poput one za američki nogomet), koji bi bio povezan s velikim prstenom koji bi ga okruživao. Taj bi prsten stvarao polje prostora-vremena koje bi opkružilo brod. Ispred broda bi se prostor smanjivao, a iza broda širio, dok bi sam brod ostao u netaknutom prostoru.
“Sve što se nalazi u prostoru ograničeno je brzinom svjetla. Ali ono što je stvarno zanimljivo jest to što prostor-vrijeme, svojevrsna tkanina od koje je načinjen prostor svemira, nije ograničen brzinom svjetla.”, objašnjava Richard Obousy, predsjednik Icarus Interstellara, neprofitne skupine znanstvenika i inženjera posvećenih razvoju međuzvjezdanih putovanja.
Taj koncept predviđa brzine svemirskih brodova i do 10 puta brže od brzine svjetla, a sve u biti bez kršenja svemirskih brzinskih rekorda.
Najveći problem i dalje ostaje potrebna energija za warp pogon, no, ova skupina znanstvenika oko Harolda Whitea misli da bi se taj problem mogao riješiti promjenom dizajna spomenutog prstena. Ako bi oblik prstena koji okružuje svemirski brod bio više kao zaobljena krafna, moguće je da bi dostatna bila i puno manja energija, i to veličine samo NASA-ine sonde Voyager 1, lansirane 1977. godine.
White svoj eksperiment naziva poniznim u usporedbi s onime što bi trebalo da se dizajnira i napravi stvarni warp motor, ali kaže da predstavlja obećavajući prvi korak.
Drugi znanstvenici su pak komentirali da koliko god otkačeno ta ideja zvučala da i takve ideje poput warp pogona treba istraživati ako čovječanstvo namjerava ozbiljno putovati do drugih planetarnih sustava.(vecernji.hr)
