Home Kolumne KOMENTAR: Hibridni rat

KOMENTAR: Hibridni rat

644
0
Piše: Ivan Pauletta
Piše: Saša Radović

U kuloarima se priča da se ovih jesenskih noći naš premijer Plenković nekoliko puta budio znojan, prestravljen uplakan, nedostajalo je zraka. Padao je utapao se, gušio se – proganjalo ga je tri milijuna monstruma, zombija, strašnih aveta… Mnogo je tri milijuna, upravo toliko koliko hrvatskih građana želi da on i njegova vlada nestane i da se više nikada ne pojavi. Naime, tri četvrtine stanovnika države Hrvatske ne vjeruje vladi premijera Plenkovića.
Kako se obraniti od takve zle i nepromišljene mase? U početku obranu osigurava policija, vojska, kordoni specijalaca, ali što će biti kad masa ne bude samo tri četvrine države – nego svi? Kad se probude polumrtvi zombiji i sablasti noći – i krenu! Uz stalno kršenje pravde i nevjerojatan hedonizam vlade RH, sve je moguće. Dok mladi masovno bježe iz zemlje i starci umiru u bijedi, siromaštvu i gladi, vlada sa svojim nevjerojatnim, prenapuhanim brojem ministarstava stalno traži povećanje sredstava. Imamo 19 ministarstava i 6 središnjih ureda i time neslavno držimo primat u 28 članica EU. Najglomazniji je to izvršni aparat u EU, po brojnosti ministarstava, ali i po brojnosti tisuća pratećih uhljeba; tajnika, zamjenika, savjetnika, tjelohranitelja, vozača… Naša mala država troši 131,65 milijardi kuna godišnje. Imamo BDP oko 50 milijardi dolara što je preko 40% ukupnog BDP-a. Slijedi da vlada potrosi preko 40% svih kuna ili dolara i to još nije dosta. Uz rastrošnost Kolinde, vlade i silne mase uhljeba, treba pokriti i milijardske dugove Agrokora. Promptno stižu prijedlozi o novim nametima, haračima ili porezima i to je jedini pravi učinak ovog prevelikog skupa dužnosnika i uhljeba. Dok broj stanovnika Hrvatske rapidno pada, zastrašujuća gomila uhljeba raste. Balon od sapunice mora puknuti, rasplinuti se, nestati…
Zbog navedenog, nije čudno da nam premijer doživljava noćne more, no čini se da je marketing s Gornjeg grada našao učinkovitu obranu. Tajni izvori dostavili su nam i ime pravog autora ovog lukavog plana. To je neponovljivi i jedinstveni Vladimir Šeks. On kaže da se u Hrvatskoj vodi hibridni medijski rat te da postoji mnogo aktera koji žele destabilizaciju. TV i tisak veliko su zlo, ali najveće zlo je internet. Lukavi neprijatelj uz nešto znanja iz informatike, može se sakriti u anonimnost i gađati raketama neprijatelje s dalekih servera. Nije se čekalo dugo i iz Ureda premijera lansirana je uzbuđujuća vijest građanima Hrvatske o objavi Hibridnog rata protiv opstojnosti Republike Hrvatske. Ljuti neprijatelj nije egzaktno definiran, ali se reflektira u svim medijima. Čini se da su to su neposlušni novinari i one tri četvrtine stanovnika države Hrvatske koji ne vjeruju vladi premijera Plenkovića. Prvi udar na neprijatelja od strane vlade RH ponovno je uvođenje verbalnog delikta. Ako netko nešto kaže, ili ne daj Bože napiše nešto nepodobno, bit će po onom Šeksovom, “locirati, uhititi i transferirati” – transferiran u Remetinec.
Mnogi građani, posebice onih 40.000 nepismenih u Hrvatskoj, ne znaju što znači “hibrid” ili “Hibridni rat”. Ako otvorimo Google, piše da je hibrid nešto slično mješancu ili “bastardu”. Točnije, izraz “hibrid” potječe iz grčkog i znači, “djeca oholosti, bahatosti”. To asocira na brakolomstvo i parenje životinja različitih vrsta. Današnje korištenje izraza “hibrid” izgubilo je negativan prizvuk i znači najčešće rezultat spajanja dviju različitih vrsta ili procesa. Ali, što znači “Hibridni rat”? – vjerojatno nitko ne može egzaktno odrediti. Možemo zbog toga Šeksov uradak definirati i pojednostavniti – Hibridni rat izmišljena je tvorevina, spin koji daje pravo vladi da po volji izmišlja neprijatelje. Na taj način naš premijer može se izliječiti od neprijatnih snova koji izazivaju jake negativne emocije u mozgu, kao što su strah, horor, očaj, anksioznost i tuga. Po Jungovom tumačenju snova u Jung institutu u Zurichu, “noćne more sugeriraju potrebu da se pozabavimo nečim što u nama izaziva strah.”
Strah! Je li to strah od one tri četvrtine Hrvatske pred kojima se događaju TV predstave na Hrvaskom saboru, otvorene i nekažnjene, nezakonite i protuustavne kupovine glasova zastupnika. Svjedoci smo odbijanja svih amandmana i prijedloga oporbe na bilo što, izglasavanje zakona ili bilo kakvih odluka. Od 151 zastupnika, ona jadna većina – 76 zastupnika (od toga; desetak kupljenih!) dignu ruku! Sramotno, nezakonito, protuustavno!
Kakav Sabor, kakva vlada, takvo je i pravo stanje Hrvatske – dno, dna u EU, siromašna, pokradena i opljačkana zemlja od stranke kojoj je upravo premijer Plenković na čelu. I na vanjskom planu izgubljeni su svi kriteriji. Posljednji proces u Haagu, još je jedan udarac u moralni okvir Hrvatske. Umjesto dostojanstvene šutnje, naš politički vrh gubi se u zatvaranju očiju na neke opće civilizacijske norme. Ne čitaju se rijetko objavljeni članci nekih hibridnih ratnika o strahotama bosanskih logora i nedvojbenom etničkom čišćenju. Dokazane činjenice na sudu kojemu je i Hrvatska osnivač, ne mogu se apstrahirati.
Dovoljno je imati mrvu empatije da se jedan ili dva ovakva inserta sa suđenja bosanskoj šestorci shvati na ljudski način. A bilo ih je mnogo. U stan u kojem je Amila živjela sa svojim mužem 29. rujna 1993. upala su devetorica
vojnika Šteline postrojbe ATG “Vinko Škrobo”, među njima Ernest Takač Brada i neki Dinko. Uzeli su novac, nakit i ključeve automobila. Nju, muža i svekra okupili su u jednoj sobi. Dinko je od Amile tražio da skine odjeću. Kad je ona to odbila, Dinko ju je brutalno udario, strgao joj odjeću i prisilio je na seksualni odnos pred mužem i svekrom. Nakon njega, osmorica vojnika su je silovala tri sata, a Dinko je tukao njezina muža zato što plače. Zatim su ih izveli ispred zgrade, gdje su već bili drugi Muslimani, također istjerani iz svojih stanova. Dinko je naredio Amili da tamo, na cesti, pred svima, skine odjeću. Kasnije, muža su joj odveli u logor, a nju i svekra su potjerali preko linije fronta u istočni Mostar. (Amila nije Amila, nego zaštićena svjedokinja CX).
I druga “sitnica” s haaškog suđenja: “Pitali su ga koje mu je uho draže. A onda mu ga odsjekli…”!
Treba li za takav neljudski akt netko odgovarati? Netko, tko je znao, zatvarao oči i punio svoje džepove “dukatima”. Hrvatska mora konačno reći sama sebi da je dosta. Mora se što prije uključiti u svjetske trendove razlikovanja zla od dobra i vratiti se u civilizacijske norme. Predsjednica Kolinda i Plenković nedvojbeno su učinili vanjskopolitički suicid kao prvi čelnici jedne države EU podržavajući osuđenog ratnog zločinca. Sve to – dodvoravajući se sve snažnijoj desnici zaluđenoj mutnom prošlošću u nacionalistički zagađenoj zemlji u kojoj ni njeni građane ne žele živjeti.
I na gospodarskom planu Hrvatska mora učiniti obrat. Mora početi proizvoditi više nego što troši rastrošna predsjednica i vlada s tisućama pratećih uhljeba. Možda će tada iz premijerovih snova nestati utvare, sablasti i strašni ratnici iz ovog Hibridnog rata koji se odvija pred nama.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here