Čitajući članak i komentare o hororu žutih listića Hrvatske pošte, prepoznao sam se kao pripadnik ugnjetavanih.
Ništa neobično u ovoj žutoj državi, mislim, zašto bi netko radio ako ne mora, plaća je prvog u mjesecu.
Uslugu dostave sam platio, međutim prilikom kupovine nemam utjecaj na izbor dostavljača, pa upadam u HP žrvanj.
Trgovci izvan Hrvatske bi trebali biti obaviješteni o problemima dostave njihovih pošiljki, kako bi mogli promijeniti dostavljača. Svjestan sam da je to iznimno teško, ali pozivam istomišljenike da o svakoj neisporučenoj pošiljci obavijeste trgovca.
Problem definitivno nije u poštarima, provjerio sam, oni su preopterećeni, problem je u nesređenosti sustava( jako sam pametan).
PR gospodin koji je u pošti zadužen za pituranje, ne tunela nego javnosti, izjavljuje da pritužbe korisnika bilježe u promilima.
Pa ja sam pijan…U zadnja dva mjeseca poslano mi je deset paketa. Samo jedan sam dobio doma u 19:00 navečer; mladić dvadesetak godina zabrinut što kasni, odbio je popiti sok, a na moje pitanje zar ste Vi novi, odgovorio je potvrdno. Radim u dvije smjene, znam kad sam bio doma i unatoč tome primio žuti listić.
Gospodine PRomil iz pošte, nemojte se pravdati, učinite nešto, posjedujete logistiku i infrastrukturu, a vaša konkurencija dostavlja na kućni prag.
Ovo što ću sada napisati ne mogu se zakleti na sudu, informacija je za sve kojima se gadi dostava HP-a.
Poštari žute listiće pišu prije nego što izađu na teren, tako dobiju na vremenu, ne zamjeram, ne stignu.
Zamjeram onom tko je odgovoran za isporuke pošiljki, ako itko u pošti može biti odgovoran za bilo što.
Parafrazirati ću: Pošta je odraz stanja u državi.
Postoji li pravna mogućnost rješenja nametnutog pitanja žutih listića?.
