Kolumne

Venecuelanac za RD o krizi u svojoj zemlji – “Imam poruku za sve Hrvate!”

Venecuelanac za RD o krizi u svojoj zemlji – “Imam poruku za sve Hrvate!”
Alejandro Duque pred hrvatskim studentima govori o stanju u Venezueli – razgovarao Livio Defranza

Nakon intervjua o poljskoj ekonomskoj transformaciji, nastavljamo s s našim serijalom Riječki kafe gdje s običnim ljudima razgovaramo o svjetskim temama i Hrvatskoj iz vanjske perspektive.

U moru stranaca koji su nedavno posjetili Riječki karneval, prije otprilike 10 godina imao sam prilike upoznati Alejandra Duquea, Venecuelanca koji je u to vrijeme bio na međunarodnoj studentskoj razmjeni u Hrvatskoj zahvaljujući udruzi AIESEC. Alejandro je u to vrijeme upoznao Anu, djevojku iz Varaždina s kojom je i dan-danas u vezi, te je zahvaljujući Ani ostao trajno povezan s Hrvatskom.
Od tada smo ostali u kontaktu, prije nekoliko godina sam razmatrao putovati/raditi u Latinskoj Americi, a već tada Alejandro mi je savjetovao da zaobilazim Venezuelu jer je “vrag odnio šalu” i da je jednostavno preopasna. Zadnjih nekoliko godina sam imao prilike putem njegovih objava na društvenim mrežama pratiti vremenski razvoj venecuelanske krize.

RD: Prošlo je mnogo godina otkad si otišao iz Venezuele, kada si točno napustio zemlju i kada si posljednji put bio tamo?

Napustio sam Venecuelu 2012. godine, a posljednji put sam otišao tamo 2017., jer je moja baka bila jako bolesna. Bilo je to treći put koliko sam bio tamo 6 godina.

RD: Kako su tvoja obitelj i prijatelji? Mnogi hrvatski mediji izvještavaju o nestašici struje.

Moja obitelj i prijatelji svakodnevno pate od hiperinflacije, krađe i prekida struje. Stalno sam nervozan, bojeći se njihovu sigurnost i preživljavanje; bojim se jesu li je li ili ne, ili jednostavno ako su stigli sigurno kući. Venezuela ima ogroman problem stope ubojstava, a lopovi vas mogu ubiti zbog mobilnog telefona ili pak sigurnosne snage Madura mogu vas oteti i poslat u zatvor, jer ste poslali “subverzivni” SMS.

RD: Možete li nam opisati kakva je sada politička situacija, znamo da je Guaido dobio podršku većine zapadnih zemalja, dok Maduro očekuje pomoć bliskih saveznika poput Rusije i Kine. Tko će prevladati?

Mislim da je rasplet obećavajući. Guaidó je privremeni predsjednik po ustavnom pravu, zaštićen člancima 233. i 350. venecuelanskog nacionalnog ustava. Međutim, Maduro je de facto predsjednik, s obzirom da je vlast potvrdio namještenim izborima 2017.
Te izbore nisu priznale mnoge zemlje jer nisu imale međunarodno promatranje, postojale su statističke anomalije u mnogim izbornim centrima pa čak i tvrtka koja daje u zakup aparate za glasovanje, izjavila je da je došlo do velike prijevare.
Budući da je Maduro de facto predsjednik, u članku 233. Ustava navodi se da, s obzirom na odsutnost predsjednika, predsjednik nacionalne skupštine (kongresa) preuzima vlast sve dok se ne održe novi izbori.

Članak 233. Predsjednik Republike postaje trajno nedostupan zbog sljedećih događaja: smrti; otkaza; razrješenje s dužnosti odlukom Vrhovnog suda pravde; trajna tjelesna ili duševna nesposobnost ovjerena od strane medicinske komisije koju imenuje Vrhovni sud pravde uz odobrenje Narodne skupštine; napuštanje svog položaja, propisno proglašenog od strane Narodne skupštine; i opozivom putem općih izbora.

Upravo zato je Guaidó predsjednik i poduprla ga je većina zapadne hemisfere, dok je Maduru podržao samo klasični saveznici (uglavnom Rusija, Kina i Kuba).
Tko će prevladati? Teško je reći. Maduro zadržava vojnu moć i ima paravojnu vojsku fanatika zvanu “colectivos” sličnu starom nacističkom SS-u i oni imaju značajnu vatrenu moć. Istodobno, Guaidó ima legitimitet i polako preuzima kontrolu nad izvorima prihoda zemlje. Međutim, vojna akcija, koja je strategija koju planiraju SAD, Europa i Latinska Amerika, čini se malo vjerojatnim zbog prekomjerne moći u najvišem vojnom zapovjednom lancu. (Generali imaju najviše političke i ekonomske pozicije u visokoj vladi, kontrolirajući velike izvore prihoda). Zato ne vidim mogući scenarij da vrh vojske ide protiv Madura, oni su direktno i egzistencijalno vezani opstankom režima.
Riječ je o pat poziciji. Legitimitet, vs Snaga. Čak i kad Guaidó ima zakonsku moć da bude predsjednik, Maduro ima oružje.

RD: Nešto poput 3 milijuna Venezuelaca emigriralo je u posljednjih nekoliko godina, tko su ti ljudi (slučajni građani ili viši slojevi koji si mogu priuštiti emigraciju) i gdje su uglavnom emigrirali?

Venecuelanska kriza se događa više od 20 godina. Od 2011. samo se pogoršalo. Prvi su iseljenici bili oni koji su si mogli priuštiti avionsku kartu za srednju klasu, poput mene. Kada se kriza počela pogoršavati, od 2014. čak su i siromašni počeli migrirati pješice do zemalja kao što su Kolumbija, Ekvador, Peru i Čile. Pješice autocestom. Tako danas siromašni, srednji slojevi i bogati ljudi očajnički traže izlaz iz zemlje. 3 milijuna ljudi je već pobjeglo, druga dva milijuna se očekuju do 2020., a broj će se nastaviti povećavati.
Možda najbolji dojam daje moje osobno iskustvo; Kad sam u 2017. otišao u Caracas, iznenadio sam se jer je u gradu s tradicionalno najlošijim prometom na kontinentu, NIJE BILO GUŽVI!, Pola svjetala stambenih zgrada je bilo isključeno.

RD: Prilično snažno podupirete venecualansku opoziciju, kako venecuelanski iseljenici pokušavaju dati svoju podršku Guaidovoj vladi?

Organiziraju li prosvjede ispred venecuelanskih veleposlanstava?
Da, postoji mreža venezuelanaca u inozemstvu i kad god Guaidó pokrene prosvjed u Venezueli, isto činimo u našim gradovima prebivališta.

RD: Neki mediji špekuliraju o vojnoj intervenciji iz Kolumbije, što mislite o toj ideji?

Mediji spekuliraju jer je to vruća tema. Vojna intervencija u Venezueli donijet će katastrofalne posljedice. Venecuelanska vojska je dobro naoružana, plus tu je “colectivos” fanatika, koji su paravojne urbane gerile, i ideologiziraniji su. Čak i kad vjerujem da je najučinkovitiji način da se Maduro izvuče suptilna, brza ali zapanjujuća vojna intervencija, u praksi se bojim da bi Venezuela mogla postati druga Sirija. Jednostavno zato što vladajuća struktura (Maduro i njegovi generali) imaju toliko toga za izgubiti (moć, izvori prihoda, narkotransportne rute), da će se boriti sa svime što moraju zadržati tu moć. 20 godina korupcije nije lako isprati.

RD: U Hrvatskoj još uvijek ima mnogo ljudi koji vjeruju da je Maduro manje zlo za Venezuelce, što biste željeli reći tim ljudima?

Kažem tim ljudima da, ako nisu živjeli u Venezueli, ako nemaju obitelj tamo, ako nisu izgubili dragu osobu, imaju nemaju prijatelja u zatvoru koji je mučen ili mrtav, ako nisu izgubili roditelja zbog nedostatka lijekova, ili pak ako nisu ikada morali slati zubne četkice poštom za svoje roditelje, neka ne komentiraju jer nemaju pojma o čemu govore.

RD: U Hrvatskoj kao i u Venezueli postoji ogroman problem javne potrošnje, do te mjere da su mnogi Hrvati počeli uspoređivati Hrvatsku i Venezuelu. Neki analitičari definiraju hrvatsku ljubav prema javnoj potrošnji i socijalističke ideje kao izravnu posljedicu jugoslavenskih vremena. Zašto je socijalizam u Venezueli dobio visoku podršku tijekom 2000-ih?

Socijalizam je dobio veliku podršku u Venezueli, ali samo u siromašnom segmentu stanovništva. Budući da su prethodne vlade zapostavljale siromašne ljude, kad je Chavez stigao na vlast, i pokrenuo svoje populističke kampanje javne potrošnje, da, popularnost mu je porasla i voljeli su ga. Takve socijalne politike su “opijum za narod” koje im ne dopuštaju da vide probleme. Chavez je to znao i pokrenuo je programe koji su prelazili iz džeparca u besplatne košare hrane.
Vjerujem da su Hrvatska i Venezuela iznimno različite. Da, Hrvatska ima ogromnu razinu korupcije. Međutim, zemlja još uvijek zadržava određeni stupanj institucionalne neovisnosti, razdvajanja moći i ekonomske stabilnosti, ne najbolju, ali ipak ima kakvu-takvu ekonomsku stabilnost.
Po meni javna potrošnja ne definira socijalizam. Ona je jedan sastavni dio, ali činjenica da postoji javna potrošnja ne znači nužno da zemlja ima socijalizam.
Međutim, prekomjerne razine javne potrošnje dovode do klijentelizma, nepotizma, populizma i na kraju: korupcije i institucionalne slabosti. U ovom specifičnom aspektu, mislim da bi Venecuela i Hrvatska mogle dijeliti neke sličnosti. Ali one nisu posve iste.
I Hrvati moraju paziti da ne uzmu takvo blagostanje financirano javnom potrošnjom kao nešto zdravo za gotovo i vječno . Ipak, kao što sam rekao, političari vole davati, a ljudi vole primati svoj “opijum”

RD: Čak i ako Guaido glatko preuzme punu snagu Venezuele, pitanje je: što je sljedeće? Koji su najveći problemi koje treba riješiti u ovom trenutku?

Neposredni problem koji treba riješiti je uravnotežiti ekonomiju i kontrolirati inflaciju. S više od 1.000.000% inflacije, siromaštvo raste i ljudi nemaju načina da nađu hranu.
Inflacija će se kontrolirati poticanjem lokalne proizvodnje. Nakon godina socijalizma i nacionalizacije prehrambene industrije, Venecuela ne proizvodi ni 10% onoga što je proizvela 1998. To mora biti glavni cilj sljedeće vlade: stabilizirati gospodarstvo. Ako to učine, siromašni će imati hranu u hladnjaku.
Kao drugi prioritet, Guaidó mora raspisati nove izbore u skladu s člankom 233. nacionalnog ustava. Ti novi izbori moraju biti pozvani 30 dana nakon što on dobije moć (stvarnu) moć. Međutim, on mora očistiti izborno vijeće, u kojem dominira Madurova korupcija i elektronički sustavi koji utječu na izbore. To znači, vraćanje na neutralnost suca koji po demokratičnom mišljenju mora biti neutralan. Čineći to, on ostvaruje ustav, zakon i bit će zapamćen kao čovjek koji je vratio demokraciju.

Zahvaljujemo ti na vremenu za intervju i u ime Rijeke Danas želimo tvojoj zemlji sretnu i mirnu budućnost.

Midas

Click to add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Riječki kafe sa Sandom Baretić: Povratnica koja promovira svoj grad!

spApril 17, 2019

Denis Kuljiš: Može li Uljanik graditi brodove za Jadroliniju, a kokoš naučiti da leti?

spApril 6, 2019

Riječki kafe: Denis Pešut u otkrivanju zemlje osmijeha

spApril 4, 2019

Denis Kuljiš: Pervana za predsjednika!

spFebruary 28, 2019

Vi to ozbiljno? Zašto nacionalna država u Rijeci/Fiume nije bila jedina opcija nakon pada Austrougarskog imperija?

spFebruary 18, 2019

Za vrijeđanje mrtvog predsjednika 15 dana zatvora, za vrijeđanje živih Riječana niti prijava!

February 13, 2019

Mario Nakić: Trst je naš!

spFebruary 12, 2019

Denis Kuljiš: Hrvatska i Rijeka ponovno s Mađarima?

spJanuary 20, 2019

Riječki kafe: Od Loleka i Boleka, do Ekonomskog tigra Nove Europe

spJanuary 16, 2019

Copyright © 2017 Rijeka danas.